Osnovna škola Mahično

Na kraju prošloga druženja, potaknuti slikovnicom „U blizini živi djevojčica“, odlučili smo istražiti kako žive djeca diljem svijeta i saznati imaju li sve što mi podrazumijevamo: krov nad glavom, pitku vodu i struju, sigurno mjesto za igranje, školu u blizini mjesta stanovanja, knjižnicu...

Antonela nas je, istraživši knjigu „Škola kao moja“ odvela u Meksiko i pokazala nam kako žive Jucari i Carmen, a zatim nas je vratila u Europu, u Francusku, gdje nas je upoznala s Annom.

Jucari živi s mamom, ocem i mlađom sestrom u glavnom gradu Ciudad de Mexicu. Njegovi su podrijetlom Indijanci Purepecha, a na njihovu jeziku Jucarijevo ime znači „veliki mudrac“. Jucari ide u veliku privatnu školu u središtu grada koja ima veliko školsko dvorište, bazen i nekoliko sportskih igrališta. Od Antonele smo saznali da je Dan mrtvih u Meksiku vrlo važno slavlje. Na taj dan ljudi mole duhove da ih čuvaju u svakodnevnom životu.

Carmen ima trinaestero braće i sestara. Stanuju s mamom u jednom seocetu u Meksiku. Školu je vrlo mala: pohađa je devetero učenika koje sve zajedno poučava Michaela, učiteljica koja je završila srednju školu. Često odlaze na terensku nastavu, a sva djeca sudjeluju u čišćenju škole jer nema spremačica kao što postoje u našim školama. Također, uzgajaju i začinski vrt u školskome dvorištu. Carmen svakoga dana pomaže i majci oko čišćenja, pospremanja i kuhanja.

Anna živi u glavnom gradu Francuske, Parizu, u stanu s roditeljima i mlađom sestrom Sophie. Dijeli sobu sa sestrom, ali bi voljela imati vlastitu sobu. Škola joj je tako blizu da je vidi s prozora dnevne sobe. Srijedom u Francuskoj nema nastave, ali je zato imaju svake druge subote. Annina škola ima kantinu u kojoj ručak traje sat i pol, a djeca ne smiju nositi ručak od kuće. Anna ide i u glazbenu školu gdje uči svirati gitaru.

Uspoređivali smo se Jucarijem, Carmen i Annom. Različiti smo, ali nas puno toga povezuje: svatko od nas voli određene školske predmete i u njima smo bolji nego u drugima, volimo se igrati i družiti sa svojim vršnjacima, a posebno volimo terensku nastavu. I među nama ima onih koji idu u glazbenu školu ili su članovi sportskoga kluba. A svi, ali baš svi obožavamo slatkiše!   I, da, zaključili smo da trebamo biti zahvalni i sretni što idemo u ovu školu koja ima i struju i pitku vodu i brzi internet i knjižnicu, ali najvažnije od svega učitelje i djelatnike koji se trude pružiti nam puno različitih prilika za istraživanje i stjecanje znanja te za kreativni rad.

Sve ćemo te prilike nastaviti iskorištavati pa ćemo se do kraja godine upoznati sa školama i životima djece diljem svijeta, a koliko smo kreativni možemo vam pokazati već sada. Sjećate li se djevojčice iz slikovnice „U blizini živi djevojčica“, a kojoj nitko nije znao čak ni ime? Mi ga znamo: Azra. Zamislili smo da je Azra izbjegla iz neke države u kojoj se vodi rat i doputovala čak do nas kako bi s nama mogla živjeti u miru i ići u školu. Stoga smo samo za nju izradili maketu našega mjesta i poželjeli joj toplu i veselu dobrodošlicu!

A Eva, Sara i Mia izradili su sobe koje Azra, ako ne želi, ne treba dijeliti ni sa kime.