Sjećanje na 4. listopada 1991. posebno je znakovito za karlovačku povijest jer je toga dana prvi puta napadnut Karlovac u Domovinskom ratu. Iako je bilo napada i prije toga, ovoga datuma pod kišom granata i metaka mnogi su sugrađani stradali ili su istjerani iz svojih domova. Dan je to i kada je prekinuta nastava u karlovačkim školama. 

Upravo o tome nemilom događaju, kada su popucala stakla na njezinoj školi, a učenici su se sjurili ulicama pod općom opasnošću želeći se domoći svojih domova i sigurnosti svoje obitelji, Bojana Meandžija pisala je u svome romanu Trči! Ne čekaj me...  Bio je to i njezin 13. rođendan koji nije proslavila kako je namjeravala i željela. To je bio početak, a u romanu pratimo Bojanu, njezinu obitelj i prijatelje tijekom cijelog Domovinskog rata. Roman je već predstavljen u školama Karlovačke županije, ali i diljem LIjepe Naše i uvijek je s oduševljenjem prihvaćen među učenicima svih dobi, kao i među učiteljima. Bez obzira na već stečenu popularnost, Bojana je svojom toplinom i pristupačnošću još jednom zadobila publiku prepunog Doma HV i proslavila svoj rođendan među svojim mladim sugrađanima uz pljesak oduševljenja, pokoju suzu i drhtanje glasa te obilje cvijeća koje je dobila. 

Brigadir HV u mirovini Dubravko Halovanić otvorio je susret uz minutu šutnje za pale branitelje te uz kratki dokumentarni film o Domovinskom ratu u Karlovcu.

Uz učiteljicu Nikolinu Nikolić na susretu je sudjelovalo nekoliko učenika 6. razreda OŠ Mahično. Događaj su ocijenili iznimno zanimljivim i emotivnim.