U jutarnjim satima uputili smo se pješice od naše područne škole do željezničke stanice u Zorkovcu. Malo nas je mučio gust promet pa smo skoro zakasnili na vlak. Vlakom smo brzo doputovali do Ozlja,malo se okrijepili ,poigrali i zatim krenuli pješice prema Starom gradu Ozlju. Uz stručno vodstvo kustosa,razgledali smo sve čari starog grada,muzejsku postavu i puno toga naučili o nekadašnjem životu. Primjetili smo i da su nekadašnje školske ispričnice izostanaka moderne i danas tj. koriste se gotovo iste isprike. Iznenadilo nas je i to što su knezovi Frankopani u svom obiteljskom stablu imali često ime  Bartol,a Zrinski  Pavao. Dakle, to su zbilja plemenita imena. Ostalo nam je još da vidimo Etno selo do kojeg smo opet pješaćili. Svidjele su nam se male kućice ali zaključili smo da su nam prozori premali a mučilo nas je i što su svinjci (kotci) zaključani pa ne možemo ući i provjeriti ima li kakva "gudica" u njima. Već dosta umorni,vlakom smo se vratili u Zorkovac gdje su nas hvala Bogu dočekali roditelji jer bilo nam je već dosta svih aktivnosti. Zaključili smo da nam je bilo lijepo ali idući put smanjit ćemo pješaćenje jer tko je još vidio toliko hodati u jednom danu pa makar to bila terenska nastava?