U zamračenom holu uz fotografije noćnog neba Darija Markolina i nježne zvukove gitare naših učenika Davida Banaya i Mislava Penića nije nam trebalo dugo da nas obuzme čarolija poezije.

„Večer“ smo započeli s najvažnijom temom – temom ljubavi. Otvorila ju je ravnateljica Gorana Simić-Vinski s pjesmom „Annabel Lee“ E. A. Poea. Nastavio ju je vjeroučitelj Hrvoje Čaić s nadahnutom interpretacijom „Hvalospjeva ljubavi“, a ljubav prema učiteljskom pozivu podijelila je s nama učiteljica Hrvatskog Nikolina Nikolić pročitavši nam pjesmu „Moj učitelj“ Vjekoslava Majera.

Mladi „stiholjupci“ i „stihoklepci“ ponosno su dokazali da i danas žive s poezijom. Zoran Huduzović čitao je Jesenjinovu pjesmu, a Lucija Lukešić i Fran Horvatić pročitali su nam svoje pjesme. Pridružila im se i učiteljica Hrvatskog Mirjana Jambrošić podijelivši s nama stihove ogulinske srednjoškolke Lane Salopek.

U  školi, naravno, ne možemo bez dječje poezije, što ozbiljne što šaljive. Hvala učiteljici Matematike Đurđi Starešinčić, učiteljci Glazbenog Ivanki Kosijer i domaru Tihomiru Erdeljcu što su nas podsjetili na neke od naših, nepravedno zaboravljenih, dječjih stihotvoraca: Branka Ćopića, Ivanke Borovac i Josipa Ivankovića.

Nakon ove „večeri“ možda ćemo i povjerovati našoj knjižničarki Svjetlani Basara, koja je osmislila i vodila program, „da je sve ovo oko nas, sve ovo nad nama i u nama – čista poezija“ (Enes Kišević).