Smijali smo se, plakali, čudili se, a ponajviše uživali u susretu s Marijom Menadžijom Vukelić u holu naše škole u petak, 26. rujna 2025.
Ispričala nam je priču o malenoj lastavici Oyoo koju su ona i njezina obitelj spasili „tamo neke 2012. godine“: podigavši je s vrućega karlovačkog asfalta, hraneći je pomoću pincete kukcima koje su hvatali po obližnjoj livadi, učeći je u stanu na desetom katu kako da širi krila i leti te pustivši je najesen da se vrati lastavičjem jatu koje se pripremalo za putovanje u Afriku. Kao što piše u knjizi: „Znala je da me mora pustiti u svijet nadajući se da me naučila dovoljno“.
Hvala Mariji što nas je, u ovo (ne)doba koje vrlo često nagriza naš optimizam, podsjetila kako dobro i ljubav ne pobjeđuju samo u pričama nego i u realnosti.
