Osnovna škola Mahično

Učenici šestih i sedmih razreda OŠ Mahično proveli su nastavni dan na terenu, u slikovitom Ogulinu, zavičaju bajke, rodnom gradu Ivane Brlić-Mažuranić. Kameni ponor Legengrada gdje div Regoč broji svoje kamenje, a nestašna avanturistica Kosjenka lebdi na konju istražujući svijet, gdje se zelena rijeka Dobra uspijeva sakriti u stijenu i odjednom nestati,  gdje se u daljini  vide obrisi tajnovitog Kleka koji spava, a cika i vriska vještica i vila  još ga nije uspjela probuditi, nevjerojatno su nadahnuće za sva osjetila i rasplamsavanje mašte. 

                Jednom kada se nađete u bajkovitom okružju Ogulina shvatit ćete da je takva čarolija  morala iznjedriti nekoga tko će sve te dojmove, energiju, moć prirode i čovjeka objediniti svojim srcem i maštom. To se i dogodilo. Rodila se ovdje davne 1874. genijalna književnica Ivana Brlić-Mažuranić i inspirirana sjećanjima na rodni grad u koji se nekoliko puta u djetinjstvu vraćala, a zahvaljujući i svojoj hipersenzibilnosti, naobrazbi i intelektualnom okružju u kojem je odrastala, napisala je svoje Priče iz davnine, djelo vrijedno pažnje i u svjetskim razmjerima. 

               Posjetivši Ogulin na terenskoj nastavi, uz stručnog vodiča prošetali smo rutom bajke. Kod Frankopanskog kaštela ili Kule,  kako ga Ogulinci zovu, gdje se danas nalazi Zavičajni muzej, saznali smo osnovne povijesne podatke o gradu, legende koje su neizostavni dio njegove povijesti, Ivani Brlić-Mažuranić i njezinoj povezanosti s ovim krajem. Krenuli smo zatim do Đulina ponora, kamene litice u središtu grada gdje svoj tok završava rijeka Dobra ponirući u ogromnom stjenovitom otvoru, ponora čije je ime vezano uz legendu o Đuli koja je zbog ljubavi ovdje izgubila svoj mladi život. 

             U obližnjem smo parku pod krošnjama crnogorice slušali bajku koja potječe iz Engleske, a pripovijedala ju je Sabina, naša voditeljica Ogulinom i pripovjedačica bajki na Ogulinskom festivalu bajke. Bilo je zapanjujuće lijepo i zanimljivo. 

             U Parku kralja Tomislava gdje se nalazi i spomenik tome hrvatskome kralju, nasadi su cvijeća, dječje igralište i stazice za ugodnu šetnju te brojne lipe, drveće karakteristično za grad Ogulin. Ušli smo i u župnu crkvu koja se ovdje nalazi, a koju izvana krase kipovi sv. Ćirila i Metoda. Ipak, crkva je posvećena Uzvišenju Svetoga Križa, a sagrađena je 1781. g. U njoj se 1874. g. krstila Ivana Brlić-Mažuranić.

           U parku je i izvor Cesarovac, spomenik izgradnji prvog vodovoda u Ogulinu, iz kojeg i danas teče voda čarobnih moći - napije li je se djevojka ili žena, uvijek će biti mlada, lijepa i dobra, a napije li je se mladić, muškarac, oženit će se Ogulinkom. Voda, naravno, dolazi iz podnožja Kleka, a čuvaju je vile i vilenjaci - slučajno ili ne, opet legenda, mit, bajka... I mi smo pili, čak smo vodu točili i u plastične bočice i nosili sa sobom.

           Jasno, što je ruta bajke bez Ivanine kuća bajke, multimedijalnog i interaktivnog centra za posjetitelje gdje se tako izravno aktualiziraju Ivanine riječi iz njezine autobiografije: "Čudnovati i napadni oblici Kleka i romantičnost Dobre pružali su mojoj mašti toliko hrane da sam daleko u noć prevraćala u mislima najčudnovatije slike i fantasitčne mogućnosti: što li se odigrava u dubokoj noći oko Kleka..."

          Čekala nas je čarobna šuma u kojoj stabla pripovijedaju priče iz Ivaninih djela i zgode iz njezina života, začarani hodnici, ognjište, čarobno zrcalo koje otkriva čudesne moći onoga tko se u njemu ogleda i pažljivo ga sluša,  interaktivne igre, špijunke i kreativna soba gdje su učenici mogli aktivno stvarati nove bajke i natjecati se u vještinama i znanju. 

         Uz rješavanje zadataka koje su dobili, učenici su svoju ogulinsku avanturu završili izlaskom iz bajkovitog svijet u stvarni... Ipak, Ogulin je blizu, u našoj županiji,  i nikad se ne zna kad ćemo se opet vratiti i osluškivati  čuju li se doista vještičji krici s Kleka i hrče li div Klek dok tako duboko spava.

         Pogledajte i fotografije u Foto-galeriji.